This page was exported from Župa sv. Ana Lobor [ http://zupa-lobor.hr ]
Export date: Tue Nov 12 19:05:02 2019 / +0000 GMT

Misa Zahvalnica u Svetištu MBG




U nedjelju, 27. listopada 2019., proslavljena je misa Zahvalnica i završetak hodočasničke godine u Svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, najstarijem svetištu sjeverozapadne Hrvatske. U zajedništvu s vlč. Marijanom Culjakom, župnikom župe sv. Jelene Križarice, Zabok, vlč. Miroslavom Lesičarom, župnikom župe sv. Jurja, Draganić i upraviteljem Svetišta,  vlč. Tomicom Božičekom, euharistijsko slavlje predvodio je krašički župnik, vlč. Ivan Vučak.

Nakon svete mise i zagovornog ophoda oko oltara Majke Božje Gorske uslijedio je blagoslov štanda s plodovima zemlje, a svim hodočasnicima podijeljene su jabuke i licitarska srca te je zajedničko druženje nastavljeno uz domaće poslastice koje su pripremile župljanke i članice Udruge žena Lobor te Udruga te Udruga vinara i vinograda Kliet.

Propovijed vlč. Vučaka donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, Marija je ona koja nam pokazuje na koji način živjeti kršćanski život. Ona je trudna došla kod svoje rođakinje Elizabete i rekla: „Veliča duša moja Gospodina! Klikće Duh moj u Bogu mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje.“ I tako ide dalje taj hvalospjev – silne zbaci s prijestolja, a koga uzvisi? – neznatne, malene, slabe. Oholice i umišljene rasprši, a uzvisuje neznatne. One za koje mi ne čujemo. Koji nisu na naslovnicama, nisu na televiziji, nisu u novinama. Nisu ljudi o kojima se mora pričati dan i noć. Kad kažu za nekoga da je veliki čovjek – odakle izlazi ta njegova veličina? Upravo u poniznosti. Jer, braćo i sestre, o svecima i sveticama se priča i govori i danas. Oni koji su u novinama – danas pročitaš, sutra već u peć bacaš. A danas imamo ovdje farizeja i carinika. Namjerno Evanđelje ne donosi ime ni jednoga ni drugoga. Gdje evanđelista ne donosi ime – ti si taj čovjek. Možemo danas sebe staviti i ispred farizeja i ispred carinika. Tko je farizej? Farizej je onaj koji obdržava sve židovske zakone, a ima ih 613. I sav zakon poštuje. I ne samo to. Oni su bili i nosioci religiozne, političke i gospodarstvene vlasti. Oni su bili uzor narodu. I Evanđelje nam kaže – dolazi farizej u hram pomoliti se. I kako se on moli? – uspravno i u sebi se molio. Prijevod molio se u sebi možda bismo bolje i ispravnije mogli prevesti - čovjek se molio samome sebi. Samome sebi. Bože, hvala ti što nisam kao drugi ljudi. Odnosno, ta molitva je bila upravljena njemu jer je od samoga sebe učinio boga. Kao da ja danas dođem Majci i dragome Bogu na svetu misu i kažem – umjesto kao što smo nazvali ovu nedjelju da je nedjelja zahvalnosti Božje, ja dođem hvaliti sam sebe, a ne ono što mi je Majka Božja i što mi je Bog dragi napravio u životu. I sad ću ja reći – Majko, hvala ti, odnosno, Majko vidiš kako sam ja dobar- oženio sam se, imam ženu, imam djecu, imam posao. Evo vidiš – tu sam svećenik, imam misu, ispovijedam. Evo vidiš – molim krunicu svaki dan, idem na duhovne vježbe, pomažem župniku pokositi travu itd. Pošto si ti došao ovdje?! Pošto si došao ovdje danas u hram?! Da kažeš ono što si učinio? A tko ti je dao da to učiniš? Tko ti je dao da možeš to napraviti? Da se možeš oženiti, da možeš imati djecu, da možeš raditi, da možeš kositi, da možeš napraviti nešto dobro? Tko je izvor svakoga dobra? Tko je onaj koji ti daje da rasteš? Tko je onaj koji ti je dao te sposobnosti i talente da možeš spoznati što je ljubav? Zato, braćo i sestre, kada ovaj farizej dolazi Bogu, i počne nabrajati sve svoje vrline – je li to bitno kod Boga, je li to bitno Majci Božjoj? Je li to bitno! Da ti danas dođeš ovdje i izmoliš sva 4 otajstva krunice?! Ili, da se pomoliš ovdje kao carinik jer carinik se, kaže, ovako molio – udarajući se o prsa – Bože, milostiv budi meni grešniku. Tko su bili carinici? Najomraženiji ljudi u židovstvu. Oni koji su surađivali s rimskim okupatorom. Oni koji su pljačkali, uzimali porez od ljudi i onda još taj novac davali Rimljanima i nabijali još veće poreze kako bi i sebi uzimali. Sjetite se carinika Zakeja gdje kaže – Gospodine, ako sam koga prevario, vraćam četverostruko! Možete si misliti koliko je onda on toga za sebe skupio!? I mi, braćo i sestre, evo u našem životu želimo reći, ovdje pred Majkom Božjom, pred Božjim oltarom – milostiv budi meni grešniku. Da, danas je dan kada ćemo zahvaliti Bogu, ne samo na tim milostima koje od Njega primamo nego, prije svega, da kažemo da smo slabi. Da smo grešni. Svatko ovdje ima svoj grijeh. Svaki od nas ima ono što ga odvlači od Gospodina. Što ga tišti. Što mu ne daje da raste, da može biti barem malo bolji. I koja nam je radosna vijest današnjeg Evanđelja. Radosna vijest je ta da Gospodin nam želi izreći – sve to što ti činiš u životu, sve je to lijepo, ali nemoj pružati ruku samome sebi. Nego prva stvar na kojoj moramo ovdje dragom Bogu zahvaliti je pouzdanje u Njega. Kakvo je moje pouzdanje u Boga? Koliko ja znam imati pouzdanja u Boga? Ili ću se samo pouzdati u svoje sposobnosti i reći kako sam ja pametan, divan, velik, kako ja mogu to, to i to učiniti. A što će Bog učiniti? Što će On učiniti u mom životu? Mi koji dolazimo iz Krašića donosimo primjer bl. Alojzija Stepinca. Koje je bilo njegovo životno geslo – In te Domine speravi – u Tebe se Gospodine uzdam. Ja sam ne mogu. Od kuda njemu tolika hrabrost da može na onom montiranom sudskom procesu izreći – moja savjest je čista. Ne plašim se ničega o čemu pričate. Ako ću u zatvor, u zatvor. Ako ću u tamnicu, u tamnicu. Ako u progonstvo, u progonstvo. Ako u smrt, u smrt. Zašto? Jer ti Gospodine me vodiš. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Ti si onaj koji me vodiš. I zato, danas kada imamo farizeja i carinika, imamo dva načina života. Imamo ono gdje uvijek kod nas prevladava ta naša sebičnost, naša oholost, naša samodostatnost. Ali Gospodinu je bitno ono gdje ćemo reći – da, Gospodine, želim biti oruđe za druge. Želim služiti drugima. Ne želim biti samo ona usta koja traže da ih se nahrani, nego želim biti kruh koji se trga i daje za drugoga.

Ima jedna zgoda gdje je jedan čovjek 30 godina išao svaki dan na svetu misu i rekao je – ovo stvarno više nema smisla. 30 godina idem u crkvu, slušam cijelo vrijeme propovijedi od tih svećenika, a nikakvog pomaka nema. Ne mogu zapamtiti niti jednu propovijed koju je izrekao taj svećenik, a slušao sam ga 100 puta. Onda mu je drugi gospodin rekao, vidiš ja sam 30 godina u braku. 30 godina moja žena meni svakoga dana kuha jelo. 1000 obroka sam pojeo. Ne znam niti jedan recept, sastojke i način kako ga je pripremila. Ali znam da nije bilo toga jela da ja danas ne bih bio živ. Ona me je svakoga dana hranila i kuhala. Tako i ti, ne moraš zapamtiti propovijed od nekog tamo svećenika. Nego možeš biti zahvalan Bogu da ti svakoga dana da je duhovnu hranu i duhovnu energiju da možeš hvaliti i slaviti Boga. Bili bi već odavna mrtvi kada ne bi znali lupiti se o prsa i reći  -Gospodine, smiluj se meni grešniku?! Majko moja pomozi mi u mojoj poniznosti da mogu rasti. Pomozi mi da mogu poput ovog grešnika, carinika, reći - da grešan sam, učinio sam to i to. Kajem se Gospodine od svega srca svoga. Znam da sam učinio ono što nije dostojno jednoga kršćanina, ali želim u svojoj nemoći ići dalje. Želim biti bolji. Želim da me nahraniš. Želim ovdje danas izreći Ti zahvalu za Tvoje milosrđe. Često puta se dogodi da mi na neki način činimo od naše vjere neku trgovinu pa dolazimo i kažemo – ja ću izmoliti 5 Očenaša, 5 zdravomarija i 5 slava ocu i čekam da mi Gospodin udjeli to i to. A Gospodin je to već unaprijed udijelio. I prije nego si izmolio. Jer Gospodinu naša hvala nije potreba. Najbolje je kad mi Gospodinu pričamo kako nam je pomogao. Što ćemo mi danas Bogu dati? Što je ono što je isključivo naš vlastiti proizvod? Što je ono što nismo dobili od Boga? Što je ono što nam nije Bog udijelio? Grijeh. Grijeh je ono što smo mi učinili, nitko nam to nije dao. Možemo se izvlačiti da nas je netko nagovarao, da si bio prisiljen i tako dalje. Grijeh je isključivo tvoj proizvod. I znaš što?! Isus i Majka Božja bit će najsretniji na svijetu kada im to damo. Jer Isus je na svoja leđa uzeo sve grijehe, dao se raspeti na križ radi nas i radi našega spasenja. I zato ovdje carinik kaže – smiluj se meni grešniku. Koliko ti vjeruješ u Božje milosrđe? Koliko ti zaista vjeruješ da te Bog neizmjerno ljubi i da ti je sve oprošteno? Hoćeš li izaći odavde opravdan ili ćeš doći svojoj kući jednak kao što si i došao? Zato Isus govori u prvoj rečenici Evanđelja – Isus govoraše nekima koji se pouzdavanju u sebe. Koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu. Braćo i sestre, možda nemamo s time problema da će nam dragi Bog oprostiti. Ali jesi li oprostio/oprostila samome sebi? Imaš li snage da se pouzdaješ u Boga, a ne u sebe? Ako se pouzdaješ u sebe, nećeš moći! Jer ćeš pasti i bit ćeš slab. Ali Bog ti daje slobodu da ideš onim putem kamo ti želiš i zato ovdje Isus kaže - kažem vam ovaj siđe opravdan kući, a ne ovaj. Jer svatko tko se ponizuje bit će uzvišen, a tko se uzvisuje bit će ponižen. Stepinac je rekao – da mi je biti na svim pijedestalima, na svim tronovima, ali što mi sve to vrijedi ako dušu svoju izgubim? Što će mi sav svijet da zadobijem ako dušu svoju predam nekom drugom? Ako ću biti rob, a ne slobodnjak? Ako ću biti onaj koji će pogaziti svoje svetinje? Vidimo u našoj Hrvatskoj puna usta političara punih mita i korupcije? Ma počni od sebe. A ne da radnicima ne isplatiš plaću nekoliko mjeseci, a onda kažeš – velečasni dođite blagosloviti moju tvornicu. Koga ću blagosloviti?! Onda još mi poškropimo svetom vodom i činimo grijeh na grijeh. Ako danas želimo biti kršćani onda kompromisa nema. Onda ne mogu reći  - Majkice Božja hvala ti na tome i tome, a izaći iz ovog Svetišta i čovjeka koji je pokraj mene gladan i žedan da ga ne vidim. Ne mogu. Onda sam onaj farizej koji daje za Crkvu, daje ondje, daje ovdje, humanitarne akcije ove i one. A čovjek koji je tu?! Je li vidiš čovjeka koji je u potrebi? Što ćeš učiniti sada u ovome vremenu koje nam slijedi – hoćeš li kupiti najljepši i najveći aranžman i najveću svijeću za svoje najmilije? Hoćeš li reći – hvala ti majko i oče što ste mi prenijeli vjeru, hoćeš li izmoliti potpuni oprost za njih? Ili ćeš se natjecati izvana tko ima ljepši spomenik?! Tko ima ljepši grob. Vjera se rađa iz srca našega. Zahvalnost prema Bogu dolazi po našim djelima. Ne moramo mi Majci Božjoj govoriti koliko je ona lijepa, divna i krasna. Ona voli svakoga od nas. Kada je čula da je njezina rođakinja Elizabeta trudna 6 mjeseci, trčala je u gorje da joj pomogne, ne da popije kavu s njom. Nego da bude uz nju. I zato nemojmo biti kršćani koji se neće nikome zamjeriti. Kršćanin se mora zamjeriti! Kršćanin je onaj koji ne pristaje na sve. Onaj koji zna svoje principe i koji je spreman svakome čovjeku pomoći. Zato smo ovdje danas. Da otiđemo pravdani za sve što smo učinili. Želimo zamoliti Boga da nam da snage, da nam da hrabrosti, da primimo milost koju ćemo moći dijeliti drugima. Neka nam u tom hodu pomogne ona koja nam je uzor u tome kako se živi poniznost. Koja je prihvatila sramotu da ju njezin zaručnik možda odbaci od sebe i rekla - Evo, službenice Tvoje. Kada činiš Božju stvar, kada trpiš s Isusom sve je tada lako. Neka nam Majka Božja isprosi kod svoga Sina da budemo ponizni kršćani, kršćani koji će znati izreći zahvalnost Bogu, koji će znati oproštenje od Boga primiti, ali i oprost jedni drugima udijeliti. Amen.