This page was exported from Župa sv. Ana Lobor [ http://zupa-lobor.hr ]
Export date: Tue Nov 19 13:54:58 2019 / +0000 GMT

USKRS




Prije nekoliko godina u medijima je izašao video dvoje djece kako govore što je za njih Uskrs. Prepričavaju sve što se Isusu dogodilo u posljednjim satima života: vide Krista osuđenog na smrt, vide Njegovu muku i uskrsnuće, ali onako kako dječje srce Krista osjeća i razumije i u Njega vjeruje kao svog Pobjednika! Za njih je Uskrs veselje, nada, novi život. Za njih je Uskrs ono što bi trebao biti svima nama, ali prečesto zaboravljamo smisao. Prečesto zaboravljamo da bi na današnji dan trebali biti samo jedno - RADOSNI! Isus je uskrsnuo, grob je prazan! Ta to nam govori i današnje Evanđelje!

Utrka ljubavi i kajanja

Na samo uskrsno jutro - nemir! Grob je prazan! Magdalena javlja Petru i Ivanu, a oni sprintaju do groba! „Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.“ ( Iv 20, 3-5)     Drugi učenik bio je Ivan. Ivan koji je s Isusom ostao do kraja. Uz Ivana trči i Petar. Petar koji je govorio Isusu kako će s Njim i u smrt, a potom Ga je tri puta zatajio. U toj utrci do groba Ivan je brži. Zašto? Petra je na grob vuklo kajanje, Ivana pak ljubav. Ljubav je uvijek brža. Ali, iako prvi dolazi na grob, Ivan ne ulazi jer ponizno čeka da Petar - Stijena, uđe prvi.

Nisam završio! Vratit ću se!

„Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.“ (Iv 20, 6-7) Ušavši u grob Petar je vidio nešto neobično: “ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu”. Da je netko ukrao tijelo Isusovo – zasigurno ne bi ostavio uredno složene povoje. Petar je s razlogom zbunjen. Ali hebrejska tradicija objašnjava nam i ovaj Isusov čin: Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, a svaki Židov znao je za tu tradiciju. Nakon što sluga savršeno postavi stol, on čeka, promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objed. Sluga se ne usuđuje dirati stol dok gospodar ne završi. Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše prste, svoja usta i bradu, te taj ubrus baca na stol. Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol (u ono doba) značio: “Ja sam završio.” Ali ako je gospodar ustao od stola, presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: “Vratit ću se.”  Shvaćate li sada što nam je Gospodin Isus poručio tim činom? Tom gestom s ubrusom i povojima Isus nam poručuje: “Nisam završio! Vratit ću se! Neću vas ostaviti same.”

Gospodin uskrsnu! Uistinu uskrsnu!

Izreka salezijanca Palumbieria zaista je prikladna danas. On naime kaže kako „Evanđelje, prije nego je knjiga napisana tintom, ona je knjiga na licima svjedoka Uskrsnuća!“ Nemojmo dopustiti da se danas ne vidi Evanđelje na našim licima, već upravo suprotno, svi trebaju i moraju vidjeti da mi vjernici danas slavimo! Slavimo pobjedu života nad smrti. Slavimo jer je svjetlo pobijedilo tamu. Slavimo jer nam je Krist otvorio vrata Raja. Slavimo jer nam je donio mir. Slavimo jer nam je pokazao da iza svake kalvarije stoji uskrsnuće! Aleluja! Gospodin uskrsnu uistinu, aleluja!