This page was exported from Župa sv. Ana Lobor [ http://zupa-lobor.hr ]
Export date: Thu Sep 19 16:38:02 2019 / +0000 GMT

Veliki četvrtak




Stigli smo do svetog trodnevlja u ovom Velikom tjednu. Veliki četvrtak dan je prepun važnih događaja. Isus nam je dao veliki dar Euharistije na svojoj Posljednjoj večeri. Današnji obredi Velikog četvrtka  posebno naglašavaju gestu pranja nogu te nam pokazuju kako je veliki Isus ponizno oprao noge malenima, davši svima nama primjer da tako činimo jedni drugima.

Goru maslinsku već noć pokriva...

Svega nekoliko sati nakon Posljednje večere, Isus se počeo pripremati za svoju smrt. Zamislimo samo koliki je pritisak Isus osjećao znajući da će za nekoliko sati biti mučen, razapet na križ, gdje će naposljetku, poput razbojnika, umrijeti. Trebamo se zapitati što bi svatko od nas učinio da zna da mu je preostalo još nekoliko sati života? Ili zamislimo kako bi ta spoznaja utjecala na nas i na odluke koje ćemo učiniti od trenutka spoznaje do trenutka konačne smrti. Vjerujem kako bi mnogi od nas ostali uz svoje najbliže u tim trenucima. Tražili bismo pomoć, savjet i tople riječi ohrabrenja. Isus se u tim trenucima povlači u osamu. U toj osami razgovara sa svojim Ocem, moli Ga da uzme ovu čašu od njega (Lk 22, 42), ali naposljetku prihvaća Njegovu volju.

U toj muci, u toj agoniji, Isus se znoji krvavim znojem. U staroj Grčkoj, u Isusovo vrijeme, agonija je bio naziv za zagrijavanje koje su atletičari imali prije Olimpijskih igara. Za vrijeme tog zagrijavanja, grčki atletičari lučili bi znoj koji je bio znak da su mišići zagrijani i spremni za nadolazeću borbu. Taj znoj nazivao se njihovom agonijom. Evanđelist Luka (Lk 22, 44) govori nam kako Isus prolazi kroz agoniju kako bi se spremio za nadolazeću muku. Luka nam zapravo želi reći kako je agonija u vrtu zagrijavanje, priprema za muku koja slijedi.

Čitajući Markovo Evanđelje (Marko 14, 27), uočavamo da je Isus na Posljednjoj večeri rekao kako strepi zbog onoga što će se dogoditi. On ne govori o samoj muci: o bičevanju, krunjenju trnovom krunom... On ne govori: „Znate, stvarno ću biti pretučen kad me uhvate.“ Ono što On u tom trenutku kaže jest: „Svi ćete me ostaviti. Bit ću sam.“ Mel Gibson snimio je odličan film, koji su, zasigurno, mnogi od vas pogledali. Pasija je odličan film, ali ima jedan nedostatak. Naime, Isus nije bio vrhunski sportaš koji je fizički bio pripremljen za sve što ga je čekalo. Evanđelisti ne naglašavaju bičevanje, udaranje, krunjenje trnovom krunom, krv i čavle. Oni naglašavaju da je On bio sam, izdan, ponižen i ostavljen na križu. Nitko nije stao i zauzeo se za Njega. Čak ni Njegovi učenici, koje je zamolio da mole kako ne bi pali u kušnju (Lk 22, 40), nisu uspjeli ostati budni dok je On razgovarao s Ocem. Kasnije su se i razbježali i On je zaista ostao sam.

Budući da je znao što mu sve slijedi trebao je to samotno mjesto na Maslinskoj gori. Trebao je razgovarati s Ocem. Jer tek nakon što je prošao agoniju u vrtu Isus je bio spreman. Poput sportaša prošao je pripreme i tada je bio spreman za utakmicu koja je pred Njim – bio je spreman za križni put. Kada je napustio dvoranu u kojoj je održao Posljednju večeru još nije bio spreman. Prijelaz se dogodio u vrtu jer tek nakon što je bio potpuno slomljen, tek nakon što se se znojio krvlju i zamolio Oca da ako je moguće neka se ovo ne dogodi, tek tada se slomio i prihvatio ono što slijedi.

Nađimo i mi sebi danas takvo samotno mjesto. Pronađimo svoju Maslinsku goru, svoje mjesto tišine i započnimo razgovor s Ocem. Recimo mu svoje želje, svoja nadanja i snove. I nadam se da ćemo, baš poput Isusa, pronaći i snage za rečenicu: „ Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja.“ (Lk 22, 42) U toj tišini budimo i uz Isusa i ne dopustimo da ovog Velikog četvrtka On ostane sam.

Slika: film Pasija