Povijest župe

Za staru, sada već porušenu, župnu crkvu podignutu u čast sv. Ani, ne zna se koje je godine bila sagrađena.
Spominje se u statutu Ivana arhiđakona goričkoga iz 1334. godine: Item ecclesia de Lobor

U samom mjestu podignuta je župna crkva u čast sv. Ani, a malo izvan mjesta kapela sv. Antuna Padovanskoga, a nad ovom, na brijegu, kapela pod nazivom Majka Božja Gorska. 

Rijetka su mjesta koja na tako malom području imaju toliko crkava.

Vrijeme početka ove župe nije poznato, samo se zna da je postojala već početkom 14. stoljeća.
Župa sada broji petnaest sela: Cebovec, Delkovec, Stari Golubovec, Lobor, Markušbrijeg, Martinščina, Peršaves, Petrova Gora, Repno, Šipki, Velika, Vinipotok, Vojnovec, Vukanci i Završje Loborsko.

1334.
Župa Lobor spominje se prvi puta 1334. godine u statutu goričkog arhiđakona Ivana: Item ecclesia de Lobor.
1334.
1501.
Spominje se i u popisu župa zagrebačke biskupije iz 1501.: Benedictus plebanus de Lobor.​
1501.
1639.
Nekadašnji župni dvor (farof) spominje se u kanonskoj vizitaciji, koju je 3. rujna 1639. godine obavio arhiđakon Martin Bogdan. On je opisao da je star i sav od kamena. Smatra se da je bio sagraden u 14. stoljeću. Kasnije je služio kao gospodarska zgrada jer je imao premalo prostorija. Danas više ne postoji. Sadašnji župni dvor svojedobno je dao sagraditi župnik Ignacije Smetiško oko 1800. godine. Jednokatan je i sazidan od kamena i lapora.​
1639.

Josip Kotarski (župnik loborski od 1881. do 1921.) opisao je župu Lobor u župnoj spomenici na sljedeći način:

Lobor leži ispod ruševine Oštrcgrada, pod obronkom gore Ivančice, u krasnom predjelu divnog Zagorja. Na pitanje “gdje si bio?” najčešće se čuju odgovori “pod Loborom”, i to stoga što 1 sat sjeverno odavde još postoji stara ruševina Lobor. Mjesto Lobor dakle prema tome leži ispod starog Loborgrada. Od sjeverne strane uzdižu se šikaraste pećinaste brdine katastarske općine Purga, u procjepu kojih brza potok Rieka dalje u dolinu zlatarsku. Od zapadne strane proteže se ovisok brežuljak, na kojem se nalazi župno groblje. Od juga je otvorena dolina, po kojoj vodi cesta uz nekadašnji grad grofa Keglevića prema Zlataru. Cijela župa razbacana je po brdinama, administracija vrlo tegotna, možda i najteža u nadbiskupiji.1