Kapela sv. Martina, Martinšćina

Spominje se u statutu Ivana arhiđakona Goričkoga iz 1334. godine: Item ecclesia sancti Martini
de sub Ozturch. Kasnije se spominje 1501. godine u popisu župa zagrebačke biskupije:
Georgius plebanus sul Oztercz.
1334.
Spominje se u statutu Ivana arhiđakona Goričkoga iz 1334. godine: Item ecclesia sancti Martini de sub Ozturch.
1334.
1501.
Spominje se 1501. godine u popisu župa zagrebačke biskupije: Georgius plebanus sul Oztercz. Patronatsko pravo nad tom kapelom imali su u to vrijeme gospodari Oštrca.
1501.
1699.
Nekada je to bila zlatarska župna crkva. Tako je župnik župe Zlatara stanovao 1699. godine u župnom dvoru koji je postojao na zemljištu koje se nalazi istočno od današnjega groblja. U ono vrijeme u Zlataru je postojala samo kapela gdje su svećenici iz Martinščine ponekad služili svetu misu. Ta kapela stajala je na mjestu sadašnje župne crkve na trgu u Zlataru. No, 1699. godine preneseno je sjedište župe oštrčke u Zlatar. Župna crkva sv. Martina postala je kapelom, a ona u Zlataru postala je župnom crkvom. Sada su pak svećenici iz Zlatara dolazili katkada služiti misu k Sv. Martinu.
1699.
1639.
Već 1639. godine u crkvi su postojala tri oltara. Glavni oltar sv. Martina imao je zidani oltarni stol i na njemu drveni nastavak na dva kata.
1639.
1676.
Sakristija je postojala već 1676. godine. Josip Kotarski spominjao je svojedobno dva kaleža iz 1612. i 1676. godine, srebrnu pozlaćenu pokaznicu i dva zvona, veće iz 1448., a manje iz 1761. godine.
1676.
1867.
ve do 1867. godine groblje oko crkve bilo je opasano zidom. Dana 2. srpnja 1867. otvoreno je sadašnje groblje, koje je tadašnji 22-godišnji loborski kapelan, kasniji podarhiđakon i župnik u Orehovici, Tomo Capek, blagoslovio u prisutnosti loborskog župnika Jana Borovečkog i njegova kapelana Mije Kelečića. Na to groblje pokapaju se žitelji sela Martinščina i Repno.
1867.
1781.
. Nakon toga je 1781. godine postavljen barokni glavni oltar s kipom sv. Martina, uz koji se sa svake strane nalazio po jedan anđeo. Danas tamo nalazimo kip Martina na konju i prosjaka. Lijevi bočni oltar posvećen je sv. Ambroziju, a nekad se nalazio na glavnome oltaru. Nekada je lijevi pobočni oltar bio posvećen sv. Stjepanu, koji je tu stajao već 1666. godine. Godine 1676. tu je oltar sv. Florijana, a 1708. sv. Jurja. Kasnije je ovdje postojao i priprosti barokni oltar sv. Magdalene. Desni bočni oltar posvećen je Majci Božjoj Žalosnoj koja desnom rukom drži dijete, a u lijevoj joj je jabuka. Potječe iz vremena oko 1480. godine i na njemu se nalazi plemićki grb, što potvrđuje da ga je dao načiniti župnik oštrčki Ivan Gundak. Na njemu je naslikan i natpis R.D.I. g. D.H., tj. reven dus dominus Ioannes Gundak de H. U kapeli sv. Martina pronaden je i romanički križ, danas najstariji izložak Riznice zagrebačke katedrale, za koji se smatra da potječe iz 9. stoljeća.
1781.
1789.
Do 1789. godine sela Martinščina i Repno spadala su u župu Zlatar, a sela Ladislavec i Martinci u župu Lobor. Te godine je zlatarski župnik dobio sela Ladislavec i Martinci, a loborski župnik Martinščinu i Repno. U ono vrijeme zapravo nije postojala župa Zlatar, nego se ona nazivala župa sv. Martina pod Oštrcem, tj. župa oštrčka. Crkva je sagrađena u gotičkom stilu. Sastoji se od broda i užega i nižega kvadratičnog svetišta, te sakristije i tornja pred pročeljem.
1789.

(Vladimir Matejaš – LOBOR I NJEGOVE PRIČE)